Prijevoz i carina

Otprema robe je obveza prodavača prema kupcu. Ta obveza obuhvaća pripremu robe za otpremu i pakiranje, pripremu za utovar, ispostavu fakture i sve popratne dokumentacije potrebne za carinjenje robe. Ovisno o zadanom paritetu, odnosno klauzuli Incotermsa (vidi u nastavku teksta) obveza prodavača može podrazumijevati i organizaciju prijevoza robe, izvozno carinjenje te dodatno osiguranje robe. Primjerice, ako je paritet FCA Zagreb, a roba dolazi iz Milana onda isporučitelj robe mora tražiti prijevoz robe. No ako je paritet FCA Milano, onda je kupac robe dužan poslati vozilo po robu, a prodavatelj je dužan samo pripremiti robu za otpremu i povezanu dokumentaciju, dok trošak izvoznog carinjenja plaća kupac robe.

Kod otpreme proizvoda trebate voditi računa o nekoliko stvari. Važno je unaprijed isplanirati najbolji način prijevoza, tražeći optimalnu kombinaciju pristupačnosti, vremena i troška otpreme. S obzirom da povezani troškovi kao što su lučke manipulativne pristojbe, porezi i carine mogu biti visoki, važno ih je dobro izračunati i procijeniti njihov učinak na konačnu cijenu. Većina novih, ali i iskusnih izvoznika pritom se oslanja na pomoć otpremnika (špeditera).

Ovlašteni carinski otpremnici su poduzetnici specijalizirani za obavljanje stručnih poslova i preuzimanje rizika povezanih sa sudjelovanjem u postupku carinjenja robe. Poslove ovlaštenog carinskog otpremnika mogu obavljati trgovačka društva ili trgovci pojedinci (obrtnici), uz ispunjavanje određenih uvjeta.

Otpremnik najčešće u svoje ime i za svoj račun stupa u poslovne odnose sa svim sudionicima prijevoznog lanca (vozari luke i pristaništa, kopneni terminali, kontrolne organizacije, carinski organi, osiguravatelji i sl.).

Osnovni koraci

Osnovni koraci koje je potrebno poduzeti u trenutku kada imate dogovoreni izvozni posao, a odnose se na pripremu prijevoza i carinskog postupka su:

1. Ishođenje EOR-i broja u nadležnom carinskom uredu sukladno adresi sjedišta tvrtke (Uputa Carinske uprave);
2. 2.Izdavanje računa za robu (uputa Porezne uprave);
3. Popunjavanje potrebne dokumentacije za izvoz (osnovni dokumenti opisani u nastavku; izvoznik prema uputama otpremnika popunjava dokumentaciju u skladu sa zakonom),
4. Ukoliko paritet tako nalaže, angažiranje najpovoljnijeg prijevoznika te organizacija prijevoza (uz mogućnost posredovanja od strane otpremnika);
5. Pronalaženje ovlaštenog otpremnika koji će obaviti izvozno carinjenje
6. Utovar robe na prijevozno sredstvo, obavještavanje ovlaštenog carinskog otpremnika o potrebi izvoznog carinjenja te davanje dispozicije ovlaštenja otpremniku da može provesti postupak izvoznog carinjenja;
7.  Izlaskom robe izvan granica EU te razduženjem carinske deklaracije završen je postupak otpreme i izvoznog carinjenja robe.

Pakiranje

Kupac će vam najčešće reći svoje zahtjeve u vezi s pakiranjem robe (eng. Packaging). Savjete o pakiranju možete dobiti od otpremničkog poduzeća, prijevoznika i tvrtki za transportno osiguranje. Preporučuje se da angažirate tvrtku koja se bavi pakiranjima za izvoz, ako niste opremljeni da sami pakirate robu.

Roba je u izvozu tijekom prijevoza podložna većim fizičkim rizicima nego tuzemne pošiljke. Roba namijenjena izvozu često se šalje na daleke udaljenosti, prenosi se s jednog oblika prijevoza na drugi, a često se s njom grubo rukuje zbog loše prijevozne infrastrukture. Nerijetko dolazi do lomova, krađe i oštećenja. Stoga je važno dužnu pozornost posvetiti pravilnom pakiranju. Primijenite zaštitne mjere za posebne temperaturne uvjete. Ako je moguće, izbjegavajte upotrebu teških spremnika jer se troškovi prijevoza određuju prema obujmu i težini.

Označavanje

Vaša roba treba biti ispravno označena kako bi bila u skladu s propisima o prijevozu, da bi se lakše identificirala te se omogućilo ispravno rukovanje. Oznake obično sadrže ključne informacije kao što su kupac, luka ulaska, bruto i neto težina, zemlja podrijetla, broj paketa, veličina sanduka, oznake o rukovanju i oznake za opasne materijale. Od svog kupca tražite informacije o specifičnim lokalnim zahtjevima koji se odnose na označavanje (eng. Labelling) –  jeziku, težini, sastavu, električnim i drugim tehničkim normama. Potrebno je uključiti i eventualna upozorenja. Mora se uključiti i lista pakiranja sa sadržajem svakog paketa. Sve to mora biti u skladu s onim što je navedeno u teretnici ili drugim potrebnim dokumentima. Pazite da određene oznake u drugim zemljama nisu posebno zaštićene ili ne zahtijevaju tantijeme.

Osiguranje

Kao što je ranije napomenuto, tijekom prijevoza Vaša je roba u opasnosti od incidenata kao što su gubitak, nezgode, krađe, prirodne katastrofe, nasilje ili zapljena. Roba u prijevozu obično je osigurana temeljem CMR obrasca koji ispunjava prijevoznik (isto je potrebno provjeriti tj. potvrditi prilikom organizacije prijevoza). Ukoliko dođe do oštećenja robe, to je potrebno navesti u rubrici 6 CMR obrasca te se temeljem te opaske šteta prouzrokovana nepravilnim rukovanjem tijekom prijevoza može naplatiti od prijevoznika robe. Ukoliko roba nije osigurana temeljem CMR obrasca ili se radi o pošiljkama veće vrijednosti, robu je potrebno dodatno osigurati (eng. Cargo Insurance) kod osiguravajuće kuće koja će nadoknaditi štetu. Uključite i to pitanje u pregovore o prodaji i dogovorite tko će platiti osiguranje. Ta će strana morati drugoj predočiti dokaz da ima ugovorenu policu s dovoljnim pokrićem.

Inspekcija prije otpreme

Mnoge zemlje u razvoju prije otpreme zahtijevaju inspekciju robe, odnosno fizički pregled robe u svrhe sprječavanja unosa nekvalitetne robe, provjere vrijednost robe za naplatu uvozne carine i usklađenosti sa svim tehničkim i drugim normama (eng. Pre-Shipment Inspection). Inspekcije se izvode u zemlji izvoznika od strane ovlaštenih međunarodnih poduzeća za inspekciju. Troškove inspekcije uglavnom plaća uvoznik.

Načini prijevoza

Način prijevoza (eng. Transport Mode) ovisit će o lokaciji Vašeg izvoznog tržišta, vrsti vaše robe i zahtjevima kupca, ali i kompromisu između troška i vremena. Pored konzultiranja otpremnika, možete razgovarati i s poduzećima koja često izvoze na to tržište i izvidjeti možete li objediniti svoje pošiljke te tako smanjiti troškove otpremom u istom spremniku. Možete se koristiti s tri osnovna načina prijevoza ili njihovom kombinacijom:

• prijevoz na vodi (prijevoz morem, rijekama, kanalima i jezerima) – obično najekonomičniji, osobito za glomazne artikle, ali je ujedno i najsporiji
• prijevoz na kopnu (cestovni, željeznički, cjevovodima): cestovni prijevoz obično se upotrebljava za dostavu do zračne ili pomorske luke ili za   prijevoz unutar regije, tj. kontinenta: željeznički je uobičajen za dostavu unutar regije ili kontinenta, ali vrlo ovisan o kvaliteti infrastrukture
• prijevoz zrakom: zračni je najbrži i obično najskuplji oblik prijevoza, prikladan za dostavu na velikim udaljenostima i u slučaju kad je roba kvarljiva ili hitno potrebna.

Pružanje usluga

Ako namjeravate pružati usluge u inozemstvu, trebate voditi računa o drugačijim odrednicama isporuke. Savjetujemo da proučite prometnu povezanost, kao što je učestalost i prikladnost zrakoplovnih veza. Na vašu sposobnost pružanja usluge utjecat će i pouzdanost Interneta i tehnološka sofisticiranost povezane IT infrastrukture, osobito ako usluge pružate na daljinu. Trebate proučiti i pravne propise koji uređuju radne dozvole ili isprave o stručnosti. Ne zaboravite na vremenske razlike i lokalni raspored radnih dana u tjednu.

Postoje razni modaliteti prekograničnog pružanja usluga:

• izvoznik posjećuje naručitelja – izvoznik susreće naručitelja na ciljnom tržištu
• naručitelj posjećuje pružatelja – usluga se pruža na domaćem tržištu, kao u slučaju turističkih usluga
• izvoznik uspostavlja prisutnost u inozemstvu otvaranjem  predstavništva ili podružnice, kao što to rade brojne veća poduzeća u područjima poput računovodstva, pravnog savjetovanja i bankarstva koje žele osigurati dugoročnu prisutnost
• on-line pružanje usluga – pružanje usluga putem Interneta naglo se proširilo zadnjih godina, osobito u području izobrazbe i savjetovanja

Svaki izvoznik roba treba poznavati i primjenjivati Incoterms – pravila Međunarodne trgovačke komore za upotrebu domaćih i međunarodnih termina. Incoterms pravila prepoznata su i prihvaćena kao standard za međunarodnu trgovinu i redovito se ažuriraju u skladu sa promjenama komercijalnih uvjeta. Potrebni su za nesmetano odvijanje međunarodne trgovine, a po njima presuđuju sudovi i druge institucije u slučaju spora među strankama. Uključivanjem Incoterms klauzula (pariteta) u ugovore o kupoprodaji znatno se smanjuju mogućnosti nesporazuma koji bi mogli dovesti do pravnih komplikacija. Njima se utvrđuju obveze svake strane, odnosno koja strana ugovora o kupoprodaji ima obvezu organizirati prijevoz ili osiguranje, kada prodavatelj isporučuje robu kupcu i koja je strana odgovorna za koje troškove. Želite li da se pravila Incoterms primjenjuju na vaš ugovor, to u njemu morate jasno navesti. Međutim, Incoterms ne pokrivaju prijenos vlasništva nad robom. Te uvjete zasebno dogovaraju dvije strane u transakciji.

Međunarodna trgovačka komora povremeno revidira Incoterms, a njihovo je najnovije izdanje iz 2020. godine. Neka se Incoterms pravila možda čine sličnima, ali svaki ima specifičnu namjenu i neke suptilne nijanse koje je potrebno znati iskoristiti. Neka pravila odnose se na bilo koji način prijevoza, a neka samo na  prijevoz morem i unutarnjim vodama. Oznaku pariteta prati oznaka mjesta skladištenja robe te će o tom mjestu ovisiti tko će platiti troškove poput prijevoza i osiguranja.

Pravila za bilo koji način ili načine prijevoza:

• EXW – franko (tj. obveza isporuke na dogovorenom mjestu) tvornica, kupac preuzima robu i odgovornost u tvornici prodavatelja, prodavatelj ne snosi nikakve ostale troškove;
• FCA – franko prijevoznik uz naznačeno mjesto, prodavatelj predaje izvozno ocarinjenu robu u ruke prijevoznika kojeg odabire kupac;
• CPT – vozarina plaćena do uz naznačeno mjesto, prodavatelj plaća sve troškove prijevoza do naznačenog mjesta, a rizik prenosi predavanjem robe prvom prijevozniku;
• CIP – vozarina i osiguranje plaćeni do naznačenog mjesta, prodavatelj snosi sve troškove, uključujući i osiguranje do naznačenog mjesta, a rizik prenosi predavanjem robe prijevozniku;
• DAT – isporučeno terminal, prodavatelj snosi trošak transporta do naznačenog terminala u luci ili mjestu odredišta, mora iskrcati robu te snosi trošak i rizik dok roba nije isporučena uključujući izvozne carinske formalnosti i tranzit kroz treću zemlju. Kupac mora preuzeti robu, te snosi rizik i trošak nakon što je roba isporučena uključujući uvozne formalnosti, carinu, porez i ostale troškove nakon uvoza;
• DAP – isporučeno na mjestu uz navedeno mjesto, prodavatelj stavlja robu na raspolaganje kupcu na dolaznom prijevoznom sredstvu pripremljeno za iskrcaj, snosi trošak i rizik dok roba nije isporučena uključujući izvozne carinske formalnosti i tranzit kroz treću zemlju. Kupac mora preuzeti robu te snosi rizik i trošak nakon što je roba isporučena uključujući iskrcaj, uvozne formalnosti, carinu, porez i ostale troškove nakon uvoza;
• DDP – isporučeno ocarinjeno uz naznaku mjesta, prodavatelj snosi sve troškove transporta i sav rizik do dostave i carinjenja robe

Pravila za prijevoz morem i unutarnjim vodama:

• FAS – franko uz bok broda uz naznaku luke, prodavatelj mora dovesti robu pored broda, spremnu za utovar u dogovorenoj luci te ima obvezu izvozno ocariniti robu;
• FOB – franko utovareno na brod uz naznaku luke, prodavatelj ispunjava svoju obvezu isporuke kada izvozno ocarinjenu robu isporuči preko ograde broda u imenovanoj luci, od tog trenutka sve troškove i rizike snosi kupac;
• CFR – cijena s vozarinom uz naznaku luke, prodavatelj plaća troškove transporta do naznačene odredišne luke, troškove osiguranja snosi kupac. Rizik prelazi na kupca u trenutku prelaska ograde broda u luci otpreme;
• CIF – cijena sa osiguranjem i vozarinom uz naznaku luke, ovaj paritet je isti kao i CFR uz dodatni uvjet da prodavatelj snosi i troškove osiguranja do odredišne luke.

Isporuke u zemlje Europske unije

Republika Hrvatska kao članica Europske unije dio je zajedničkog/unutarnjeg tržišta i Carinske unije. Unutarnje tržište EU funkcionira po načelu slobode kretanja roba, što znači da ne postoji granična kontrola, plaćanje carine i drugih davanja pri ulasku robe koja je proizvedena u EU iz jedne u drugu zemlju članicu. Roba koju prodajete kupcu u drugoj zemlji članici EU je u slobodnom prometu (takva transakcija unutar EU zove se ‘otprema’, a ne više ‘izvoz’).

Kada se uvozi roba iz trećih zemalja, zemalja koje nisu članice Unije, uvozna roba dobiva status kao i roba proizvedena u EU, ako su ispunjeni svi propisani uvjeti za puštanje robe u slobodan promet.  Kada se jednom obave sve carinske formalnosti i odobri puštanje robe u slobodan promet u jednoj zemlji EU, roba se dalje može slobodno kretati u svim ostalim zemljama EU.

Izvoz u treće zemlje

Ako izvozite u treće zemlje, zemlje koje nisu članice EU, carinu određuje zemlja u koju izvozite, a ovisi o vrsti i vrijednosti te zemlji podrijetlu robe. Informacije o primjeni tarifnih i drugih trgovinskih mjera koje se primjenjuju u EU dostupne su kroz aplikaciju ‘Integrirani sustav za upravljanje tarifom’ (eng. Integrated Tariff Management System – ITMS) koja omogućuje sljedeća pretraživanja:

1. TARIC – dnevno ažurirana baza podataka (eng. Online Customs Tariff Database) svih tarifnih i netarifnih mjera EU (trgovinske mjere, tarifne suspenzije, anti-damping mjere, kvote, sigurnosni standardi, sanitarne ili fitosanitarne formalnosti, embargo itd.) koje se primjenjuju u trgovini EU s trećim zemljama, uključujući mogućnost izračuna uvoznih i izvoznih davanja te preuzimanja xml datoteke s nomenklaturom i mjerama potrebne za Vaš IT sustav. Korištenjem baze TARIC roba se svrstava u odgovarajuće tarifne brojeve, tj. omogućuje se ispravna identifikacija i opis robe na temelju Zajedničke carinske tarife Unije.Osnovni elementi Zajedničke carinske tarife Unije (eng. Integrated Tariff of the European Union – TARIC)  su tarifni brojevi i opis robe grupirani u 96 poglavlja prema vrsti i upotrebi, uz pripadajuće stope carine. Tarifna klasifikacija temelji se na deseteroznamenkastim tarifnim oznakama – brojevima slijedeće strukture poglavlja (jedna ili dvoznamenkasta oznaka):
   • Harmonizirani sustav označavanja robe (eng. Harmonized System – HS) na nivou 1-6 brojčanih oznaka
   • Kombinirana nomenklatura Unije (eng. Combined Nomenclature – CN) na nivou 7-8 brojčanih oznaka
   • TARIC (eng. Integrated Tariff of the European Union) na nivou 9-10 brojčanih oznaka označava primjenu EU trgovinskih mjera

   Ukoliko niste u mogućnosti sami precizno svrstati svoju robu, možete se za pomoć obratiti Carinskoj Upravi RH.

2. Kvote (eng. Tariff Quotas) – pretraživanje podataka o stanju iskorištenosti carinskih kvota koje se dijele prema redoslijedu prihvaćanja carinskih deklaracija za puštanje u slobodni promet (tzv. ‘first come – first serve’ način raspodjele)
3. Obvezujuća mišljenja o razvrstavanju robe u carinsku tarifu (eng. Binding Tariff Information – BTI) izdana od strane Carinske uprave.

Podaci o robi koja se iznosi iz carinskog područja Unije navode se u izvoznoj carinskoj deklaraciji koja se prije otpreme, tj. prije nego se roba iznese iz carinskog područja Unije popunjava propisanim šifarskim oznakama navedenim u elektronskoj TARIC bazi te podnosi elektronskim putem (u iznimnim slučajevima i pisanim) nadležnom carinskom uredu. Kao deklaranta izvoznik može ovlastiti otpremnika ili podnijeti deklaraciju samostalno ukoliko za navedeno posjeduje propisano ovlaštenje Carinske uprave.

Izvoznu deklaraciju trebate podnijeti i u slučaju indirektnog izvoza, odnosno kad se roba prije izlaska iz carinskog područja kreće kroz drugu članicu EU. Da biste mogli podnijeti deklaraciju, trebate imati registriran EORI broj (eng. EORI number) – jedinstveni identifikacijski broj koji izdaje Carinska uprava, a potreban je u slučaju poslovanja s trećim zemljama. Valjanost svakog EORI broja može se provjeriti na stranicama Europske komisije. EORI broj ne treba miješati s poreznim (VAT) brojem koji ima jednaku strukturu, ali se zahtjeva u slučaju poslovanja s državama članicama EU i za njegovu dodjelu je nadležna Porezna uprava.  Deklarant treba ishoditi i licencu od Carinske uprave za elektronsko podnošenje deklaracija kroz odgovarajući sustav web aplikacije.

Nakon provedenog carinskog postupka u nadležnom izvoznom carinskom uredu roba se upućuje carinskom uredu preko kojeg napušta carinsko područje Unije, a obavijest o tome šalje se povratno elektronskim putem podnosiocu deklaracije i nadležnom izvoznom carinskom uredu. Izvozna roba može biti predmetom slijedećih postupaka:

• povrata ili otpusta uvozne carine –  može se odobriti u slučajevima previše naplaćenog iznosa carine, robe s nedostatkom ili robe koja ne odgovara odredbama kupoprodajnog ugovora, zbog greške nadležnih tijela itd.;
• plaćanja izvoznih subvencija – izvoznim subvencijama za  pojedine  osnovne i prerađene poljoprivredne proizvode nastoji se domaće poljoprivredne proizvode učiniti konkurentnim na inozemnom tržištu i time omogućiti izvoz viška poljoprivrednih proizvoda na način da se iznosom izvozne subvencije kompenzira razlika između cijene poljoprivrednih proizvoda  u trećim zemljama u odnosu na cijene u EU;
• naplati izvoznih carina – moguće je periodično uvođenje izvoznih carina u skladu sa mjerama trgovinske politike EU, ali samo za pojedine proizvode. Podaci o visini izvoznih carina dostupni su u sustavu TARIC baze podataka;
• raznih formalnosti koje se zahtijevaju prema važećim propisima u odnosu na ostala davanja, primjene ograničenja i zabrane izvoza koja su opravdana na temelju zaštite javnog morala, javnog poretka ili javne sigurnosti, izdavanjem dozvola nadležnih organa  u vezi zaštite zdravlja i života ljudi, životinja ili biljaka, zaštite okoliša, zaštite nacionalnog blaga koje ima umjetničku, povijesnu ili arheološku vrijednost i zaštite industrijskog ili trgovačkog vlasništva uključujući provjere na prekursore droga, robe koje krše određena prava intelektualnog vlasništva te gotovine koja se iznosi iz Unije kao i primjenu mjera očuvanja i upravljanja ribarstvom i mjera trgovinske politike.

Primjena snižene stope ili nulte stope carine

Hrvatska kao članica EU primjenjuje ugovore o slobodnoj trgovini sa određenim brojem trećih zemalja koji omogućuju za vašu izvezenu robu primjenu nulte ili snižene stope carine prilikom uvoza u te zemlje. U tim slučajevima potrebno je dokazati EU ‘povlašteno podrijetlo’ robe ukoliko su ispunjeni uvjeti sadržani u pojedinim Ugovorima o slobodnoj trgovini u dijelu Protokola o podrijetlu (eng. Rules of Origin). Povlastice u zemlji uvoza ostvaruju se prilaganjem potvrde o prometu robe EUR-1 ovjerene od carinskih organa zemlje članice ili temeljem dokaza o podrijetlu u obliku propisanog teksta ‘izjave na računu’ (eng. Invoice Declaration). Ukoliko niste u mogućnosti utvrditi da li vaša roba zadovoljava uvjete za stjecanje povlaštenog podrijetla, možete zatražiti od Carinske uprave Obvezujuće mišljenje o podrijetlu robe (eng. Binding Origin Information – BOI). Ukoliko izvozite robu s dokazom o podrijetlu proizvedenu u sustavu unutarnje proizvodnje obavezni ste platiti carinu na materijale bez podrijetla koje ste koristili u procesu proizvodnje. Više informacija  o primjeni navedenih odredbi  i pregled ugovora koje sadržavaju navedene odredbe  nalazi se u tablici ‘zabrane povrata ili izuzeća’ (eng. No Drawback).

Oslobođenja od plaćanja carine

Ukoliko uvozite ili izvozite robu u/iz područja s kojima EU ne primjenjuje Ugovore o slobodnoj trgovini, imate mogućnosti uz određene uvijete oslobođenja ili izuzeća od plaćanja carine:

• Privremeni izvoz (eng. Temporary Export ) – ukoliko izvozite robu u određene svrhe i na određeno vrijeme (npr. na izložbu);
• Unutarnja proizvodnja (eng. Inward Processing) –  za robu koja se uvozi iz trećih zemalja, prerađuje u EU i zatim izvozi izvan EU  ili se izvozi unutar EU uz prethodno plaćanje carinskih davanja;
• Vanjska proizvodnja (eng. Outward Processing) – za robu koja se privremeno izvozi izvan EU (npr. na preradu ili popravak – uključujući tekstil);
• Carinsko skladištenje (eng. Customs Warehousing) – ukoliko želite skladištiti robu bez plaćanja carine i poreza prije puštanja u slobodan promet
• Oslobođenje od plaćanja carinskih pristojbi (eng. Community System of Duty Relief) za robu koja promovira kulturu i nauku;
• Carinske suspenzije i carinske kvote (eng. Duty Suspensions and Tariff Quotas) – za sirovine, dijelove i polu-proizvode koji se ugrađuju u konačni proizvod;
• Oslobođenje od plaćanja carine za vraćenu robu koju ponovno uvozite (eng. Returned Goods Relief);
• Oslobođenje od plaćanja carine (eng. End-use Relief ) – za krajnju upotrebu uz odobrenje carinskih organa samo za određene vrste robe i uvjetovano dopuštenom krajnjom uporabom (npr. za sir ili ribu).

Zahtjevi za oslobađanje od plaćanja carine podnose se Carinskoj upravi, a zahtjevi za carinske suspenzije Ministarstvu vanjskih i europskih poslova koji ih upućuju Europskoj komisiji.

Pojednostavljene procedure

Carinska uprava – Središnji ured vam može temeljem pisanog zahtjeva, a uz zadovoljenje određenih uvjeta, odobriti statuse koji omogućuju pojednostavljenu i bržu proceduru izvoza uz istovremeno  smanjenje troškova:

• ‘status ovlaštenog pošiljatelja’, što omogućuje izvoz robe iz vlastitih prostorija bez podnošenja robe nadležnom carinskom uredu.
• ‘ovlaštenog izvoznika za dokazivanje povlaštenog podrijetla robe’ – izvozniku je pri izvozu robe s podrijetlom u zemlje s kojima EU primjenjuje ugovore o slobodnoj trgovini omogućeno samocertificiranje, tj. ispostavljanje dokaza o podrijetlu u obliku ‘izjave na računu’ bez ovjere carinskih organa kao u slučaju ispostavljanja dokaza o podrijetlu EUR-1.
• ‘ovlaštenog gospodarskog subjekta’ (eng. Authorized Economic Operator- AEO) koji je u EU prepoznat kao pouzdan u kontekstu svojih postupaka vezanih uz carinu te stoga ima pravo na određene olakšice u carinskom postupanju. Dva su različita odobrenja za status AEO-a: AEOC – omogućuje korištenje određenih pojednostavljenja u skladu s carinskim zakonodavstvom; ili AEOS – omogućuje odobrenja pojednostavljenja koja se odnose na sigurnost i zaštitu. AEO baza Europske komisije omogućuje svakome da provjeri tko posjeduje AEO status, kojeg tipa, te datum i zemlju izdavanja. AEO status je prepoznat u svim zemljama EU te vrijedi prilikom izvoza u one treće zemlje s kojima je EU o tome sklopila sporazum, poput SAD-a, Japana, Norveške, Švicarske i Kine.

Također, izvoznik može prema potrebi koristiti i ATA karnet (eng. ATA Carnet) – specijalizirani carinski dokument za pojednostavljenje privremenog izvoza u stranu zemlju koja je prihvatila Konvenciju o privremenom uvozu, a bez popunjavanja nacionalnih carinskih isprava, plaćanja carine i PDV-a ili polaganja depozita. Koristi se za privremeni izvoz/uvoz uzoraka, stručne opreme i robe namijenjene izložbama, sajmovima, kongresima i sličnim manifestacijama. ATA karnet izdaje Hrvatska gospodarska komora, s rokom važenja od godine dana.

Robu koja se izvozi treba pratiti točno određena dokumentacija. U slučaju otpreme u drugu zemlju članicu EU, prilaže se račun i lista pakiranja. No u slučaju izvoza u treće zemlje, prikupljanje dokumentacije može predstavljati izazov. Neki dokumenti su potrebni za izvoz bilo kojeg proizvoda u bilo koju zemlju, dok drugi dokumenti mogu biti potrebni samo za određeni proizvod ili određenu destinaciju.

U slučaju redovnog ili konačnog izvoza, koji predstavlja slanje robe primatelju u treću zemlju, uz robu trebaju biti priloženi slijedeći dokumenti:

• Jedinstvena carinska deklaracija (eng. Single Administrative Document) – obavezna pri izvozu i uvozu bilo koje robe na propisanom obrascu
• Dispozicija  otpremniku (eng. Customer’s Order) – dokument kojim nalogodavac (pošiljatelj ili primatelj) daje nalog ovlaštenom otpremniku da ga zastupa u carinskom postupku.
• Lista pakiranja (eng. Packing list) – popis svih pojedinačnih komada i vrsta ambalaže po brojevima, težini i oznakama
• Račun/faktura (eng. Commercial Invoice) – osnovni robni dokument, predstavlja pravo vlasništva nad kupljenom i plaćenom robom
• Tovarni list za prijevoz robe (eng. Bill of Lading) – kamionski tovarni list CMR, željeznički tovarni list CIM, teretnica u pomorskom prijevozu itd.
• Potvrda o  nepreferencijalnom podrijetlu robe (eng. Cetificate of Origin) –  izdaje se na traženje zemlje uvoza
• Ukoliko se  primjenjuje  jedan od ugovora o slobodnoj trgovini  (uvjet za primjenu povlaštene stope carine u zemlji uvoza):
  • Dokaz o preferencijalnom podrijetlu robe – potvrda EUR-1
  • Izjava proizvođača o podrijetlu robe uz EUR 1
  • Izjava o podrijetlu  na računu za pošiljke vrijednosti do 6.000,00 EUR-a
  • Izjava o podrijetlu robe uz izjavu na računu

Uz redovan izvoz, postoji i  mogućnost primjene sustava privremenog izvoza – izvoza robe radi vanjske proizvodnje te ponovnog izvoza. U tim slučajevima se uz gore navedeno prilažu i druge vrste izjava, zahtjeva, mišljenja, deklaracija ili ATA karnet.

Za određene proizvode potrebno je, uz navedene dokumente, pribaviti i:

• Dozvole za izvoz:
  • Robe vojne namjene, obrambenih proizvoda i nevojnih ubojnih sredstva (izdaje Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja)
  • Robe s dvojnom namjenom (eng. dual use), tj. robe i tehnologije koje se može koristiti  kako u civilne, tako i u vojne svrhe ili mogu pomoći u proizvodnji nuklearnih eksplozivnih naprava (izdaje Ministarstvo vanjskih i europskih poslova)
  • Robe koja se može koristiti za izvršenje smrtne kazne ili za mučenje (izdaje Ministarstvo vanjskih i europskih poslova)
  • Određenih poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda (izdaje Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju)
  • Kulturnih dobara (izdaje Ministarstvo kulture)
  • Lijekova (izdaje Agencija za lijekove i medicinske proizvode)
  • Droga, psihotropnih tvari i prokursora (izdaje Ministarstvo zdravstva)
  • Izvora ionizirajućeg zračenja (izdaje Državni zavod za radiološku i nuklearnu sigurnost)
  • Za ugrožene vrste divljih životinja i biljaka – CITES izvozna dozvola (izdaje Ministarstvo zaštite okoliša i prirode).

• Posebna uvjerenja kao što su sanitarno, veterinarsko i fitopatološko, koje izdaju granične sanitarne inspekcije nadležnih ministarstava (Ministarstvo poljoprivrede i Ministarstvo zdravstva).
• CE oznaka (eng. European Conformity) obavezna je za sve proizvode koji zahtijevaju takvo označavanje prije nego što se stave na tržište ili u uporabu. Ona garantira da proizvod zadovoljava bitnim zahtjevima sigurnosti, zaštite zdravlja i života ljudi, zaštite imovine, zaštite okoliša te zaštite javnog interesa, propisanim EU direktivama tzv. “novog pristupa”. Više informacija dostupno je na Kontaktnoj točki za proizvode, kao i na odgovarajućim stranicama Europske komisije.
• Za neke robe potrebno je provesti određene radnje (npr. postupak obavijesti kod izvoza opasnih kemikalija) ili pribaviti odobrenje (npr. za robu i tehnologiju pod ograničenjima, za izvoz vatrenog oružja itd.)

Kako bi bili sigurni koji su vam dokumenti potrebni za izvoz, odnosno za uvoz u neku od zemalja izvan EU, provjerite sve potrebno u bazi podataka Europske komisije Market Access Database (MADB). Baza je besplatna, ažurirana i lako dostupna na Internetu. Pruža podatke o pristupu tržištima više od 100 zemalja izvan EU, kao i sve potrebne informacije o uvjetima uvoza na ta tržišta (od informacija o carinskoj tarifi, uvoznim formalnostima, obrascima, statistici te trgovinskim preprekama s kojima se izvoznici iz EU susreću u inozemstvu).

Legalizacija isprava

Svaki općinski sud u Hrvatskoj ovjerit će potvrdom ‘Apostille’ – isprave što su ih izdala tijela koja imaju sjedište na području tog suda, a Ministarstvo pravosuđa RH isprave koje su izdala tijela na području bilo kojeg općinskog suda u RH. Ako između Hrvatske i druge države ne postoji dvostrani ili mnogostrani ugovor, koji ukida ili olakšava legalizaciju, potrebno je isprave legalizirati/nadovjeriti u postupku pune legalizacije, u kojem sudjeluje i Ministarstvo vanjskih i europskih  poslova RH.  Ukoliko potvrdu apostille zahtjeva partner u državi uvoznici, Hrvatska gospodarska komora ovjerava potvrdom apostille isprave iz svoje nadležnosti (npr. potvrde o nepreferencijalnom podrijetlu robe, fakture, liste pakiranja i sl.)

Društvo Šerif Export-import d.o.o. od osnutka djeluje kao izvozno društvo drvnih proizvoda. Osnovano je 1990. godine, zapošljava preko 300 djelatnika i trenutno ima prihode u grupi preko pola milijarde kuna. Svi proizvodi se izvoze u preko 50 zemalja, dok u proizvodnji koristi opremu domaćih proizvođača gdje god je to moguće. Tvrtka posjeduje tri proizvodna društva Drvni centar Glina d.o.o., Drvna industrija Gorski kotar 1 i BE-TO Glina d.o.o., koje se bavi proizvodnjom električne i toplinske energije od drvnog ostatka (drvne biomase). Društvo većinu energije za proizvodnju dobiva iz obnovljivih izvora energije.