Prijevoz i carina

Otprema robe

Otprema robe je obveza prodavača prema kupcu. Ta obveza obuhvaća pripremu robe za otpremu i pakiranje, pripremu za utovar, ispostavu fakture i sve popratne dokumentacije potrebne za carinjenje robe. Ovisno o zadanom paritetu, odnosno klauzuli Incotermsa (vidi u nastavku teksta) obveza prodavača može podrazumijevati i organizaciju prijevoza robe, izvozno carinjenje te dodatno osiguranje robe. Primjerice, ako je paritet FCA Zagreb, a roba dolazi iz Milana onda isporučitelj robe mora tražiti prijevoz robe. No ako je paritet FCA Milano, onda je kupac robe dužan poslati vozilo po robu, a prodavatelj je dužan samo pripremiti robu za otpremu i povezanu dokumentaciju, dok trošak izvoznog carinjenja plaća kupac robe.

Kod otpreme proizvoda trebate voditi računa o nekoliko stvari. Važno je unaprijed isplanirati najbolji način prijevoza, tražeći optimalnu kombinaciju pristupačnosti, vremena i troška otpreme. S obzirom da povezani troškovi kao što su lučke manipulativne pristojbe, porezi i carine mogu biti visoki, važno ih je dobro izračunati i procijeniti njihov učinak na konačnu cijenu. Većina novih, ali i iskusnih izvoznika pritom se oslanja na pomoć otpremnika (špeditera).

Ovlašteni carinski otpremnici su poduzetnici specijalizirani za obavljanje stručnih poslova i preuzimanje rizika povezanih sa sudjelovanjem u postupku carinjenja robe. Poslove ovlaštenog carinskog otpremnika mogu obavljati trgovačka društva ili trgovci pojedinci (obrtnici), uz ispunjavanje određenih uvjeta.

Otpremnik najčešće u svoje ime i za svoj račun stupa u poslovne odnose sa svim sudionicima prijevoznog lanca (vozari luke i pristaništa, kopneni terminali, kontrolne organizacije, carinski organi, osiguravatelji i sl.).

Osnovni koraci

Osnovni koraci koje je potrebno poduzeti u trenutku kada imate dogovoreni izvozni posao, a odnose se na pripremu prijevoza i carinskog postupka su:

  1. Ishođenje EOR-i broja u nadležnom carinskom uredu sukladno adresi sjedišta tvrtke (Uputa Carinske uprave);
  2. 2.Izdavanje računa za robu (uputa Porezne uprave);
  3. Popunjavanje potrebne dokumentacije za izvoz (osnovni dokumenti opisani u nastavku; izvoznik prema uputama otpremnika popunjava dokumentaciju u skladu sa zakonom),
  4. Ukoliko paritet tako nalaže, angažiranje najpovoljnijeg prijevoznika te organizacija prijevoza (uz mogućnost posredovanja od strane otpremnika);
  5. Pronalaženje ovlaštenog otpremnika koji će obaviti izvozno carinjenje
  6. Utovar robe na prijevozno sredstvo, obavještavanje ovlaštenog carinskog otpremnika o potrebi izvoznog carinjenja te davanje dispozicije ovlaštenja otpremniku da može provesti postupak izvoznog carinjenja;
  7.  Izlaskom robe izvan granica EU te razduženjem carinske deklaracije završen je postupak otpreme i izvoznog carinjenja robe.

Pakiranje

Kupac će vam najčešće reći svoje zahtjeve u vezi s pakiranjem robe (eng. Packaging). Savjete o pakiranju možete dobiti od otpremničkog poduzeća, prijevoznika i tvrtki za transportno osiguranje. Preporučuje se da angažirate tvrtku koja se bavi pakiranjima za izvoz, ako niste opremljeni da sami pakirate robu.

Roba je u izvozu tijekom prijevoza podložna većim fizičkim rizicima nego tuzemne pošiljke. Roba namijenjena izvozu često se šalje na daleke udaljenosti, prenosi se s jednog oblika prijevoza na drugi, a često se s njom grubo rukuje zbog loše prijevozne infrastrukture. Nerijetko dolazi do lomova, krađe i oštećenja. Stoga je važno dužnu pozornost posvetiti pravilnom pakiranju. Primijenite zaštitne mjere za posebne temperaturne uvjete. Ako je moguće, izbjegavajte upotrebu teških spremnika jer se troškovi prijevoza određuju prema obujmu i težini.

Označavanje

Vaša roba treba biti ispravno označena kako bi bila u skladu s propisima o prijevozu, da bi se lakše identificirala te se omogućilo ispravno rukovanje. Oznake obično sadrže ključne informacije kao što su kupac, luka ulaska, bruto i neto težina, zemlja podrijetla, broj paketa, veličina sanduka, oznake o rukovanju i oznake za opasne materijale. Od svog kupca tražite informacije o specifičnim lokalnim zahtjevima koji se odnose na označavanje (eng. Labelling) –  jeziku, težini, sastavu, električnim i drugim tehničkim normama. Potrebno je uključiti i eventualna upozorenja. Mora se uključiti i lista pakiranja sa sadržajem svakog paketa. Sve to mora biti u skladu s onim što je navedeno u teretnici ili drugim potrebnim dokumentima. Pazite da određene oznake u drugim zemljama nisu posebno zaštićene ili ne zahtijevaju tantijeme.

Osiguranje

Kao što je ranije napomenuto, tijekom prijevoza Vaša je roba u opasnosti od incidenata kao što su gubitak, nezgode, krađe, prirodne katastrofe, nasilje ili zapljena. Roba u prijevozu obično je osigurana temeljem CMR obrasca koji ispunjava prijevoznik (isto je potrebno provjeriti tj. potvrditi prilikom organizacije prijevoza). Ukoliko dođe do oštećenja robe, to je potrebno navesti u rubrici 6 CMR obrasca te se temeljem te opaske šteta prouzrokovana nepravilnim rukovanjem tijekom prijevoza može naplatiti od prijevoznika robe. Ukoliko roba nije osigurana temeljem CMR obrasca ili se radi o pošiljkama veće vrijednosti, robu je potrebno dodatno osigurati (eng. Cargo Insurance) kod osiguravajuće kuće koja će nadoknaditi štetu. Uključite i to pitanje u pregovore o prodaji i dogovorite tko će platiti osiguranje. Ta će strana morati drugoj predočiti dokaz da ima ugovorenu policu s dovoljnim pokrićem.

Inspekcija prije otpreme

Mnoge zemlje u razvoju prije otpreme zahtijevaju inspekciju robe, odnosno fizički pregled robe u svrhe sprječavanja unosa nekvalitetne robe, provjere vrijednost robe za naplatu uvozne carine i usklađenosti sa svim tehničkim i drugim normama (eng. Pre-Shipment Inspection). Inspekcije se izvode u zemlji izvoznika od strane ovlaštenih međunarodnih poduzeća za inspekciju. Troškove inspekcije uglavnom plaća uvoznik.

Načini prijevoza

Način prijevoza (eng. Transport Mode) ovisit će o lokaciji Vašeg izvoznog tržišta, vrsti vaše robe i zahtjevima kupca, ali i kompromisu između troška i vremena. Pored konzultiranja otpremnika, možete razgovarati i s poduzećima koja često izvoze na to tržište i izvidjeti možete li objediniti svoje pošiljke te tako smanjiti troškove otpremom u istom spremniku. Možete se koristiti s tri osnovna načina prijevoza ili njihovom kombinacijom:

  • prijevoz na vodi (prijevoz morem, rijekama, kanalima i jezerima) – obično najekonomičniji, osobito za glomazne artikle, ali je ujedno i najsporiji
  • prijevoz na kopnu (cestovni, željeznički, cjevovodima): cestovni prijevoz obično se upotrebljava za dostavu do zračne ili pomorske luke ili za   prijevoz unutar regije, tj. kontinenta: željeznički je uobičajen za dostavu unutar regije ili kontinenta, ali vrlo ovisan o kvaliteti infrastrukture
  • prijevoz zrakom: zračni je najbrži i obično najskuplji oblik prijevoza, prikladan za dostavu na velikim udaljenostima i u slučaju kad je roba kvarljiva ili hitno potrebna.

Pružanje usluga

Ako namjeravate pružati usluge u inozemstvu, trebate voditi računa o drugačijim odrednicama isporuke. Savjetujemo da proučite prometnu povezanost, kao što je učestalost i prikladnost zrakoplovnih veza. Na vašu sposobnost pružanja usluge utjecat će i pouzdanost Interneta i tehnološka sofisticiranost povezane IT infrastrukture, osobito ako usluge pružate na daljinu. Trebate proučiti i pravne propise koji uređuju radne dozvole ili isprave o stručnosti. Ne zaboravite na vremenske razlike i lokalni raspored radnih dana u tjednu.

Postoje razni modaliteti prekograničnog pružanja usluga:

  • izvoznik posjećuje naručitelja – izvoznik susreće naručitelja na ciljnom tržištu
  • naručitelj posjećuje pružatelja – usluga se pruža na domaćem tržištu, kao u slučaju turističkih usluga
  • izvoznik uspostavlja prisutnost u inozemstvu otvaranjem  predstavništva ili podružnice, kao što to rade brojne veća poduzeća u područjima poput računovodstva, pravnog savjetovanja i bankarstva koje žele osigurati dugoročnu prisutnost
  • on-line pružanje usluga – pružanje usluga putem Interneta naglo se proširilo zadnjih godina, osobito u području izobrazbe i savjetovanja

Incotermi

Svaki izvoznik roba treba poznavati i primjenjivati Incoterms – pravila Međunarodne trgovačke komore za upotrebu domaćih i međunarodnih termina. Incoterms pravila prepoznata su i prihvaćena kao standard za međunarodnu trgovinu i redovito se ažuriraju u skladu sa promjenama komercijalnih uvjeta. Potrebni su za nesmetano odvijanje međunarodne trgovine, a po njima presuđuju sudovi i druge institucije u slučaju spora među strankama. Uključivanjem Incoterms klauzula (pariteta) u ugovore o kupoprodaji znatno se smanjuju mogućnosti nesporazuma koji bi mogli dovesti do pravnih komplikacija. Njima se utvrđuju obveze svake strane, odnosno koja strana ugovora o kupoprodaji ima obvezu organizirati prijevoz ili osiguranje, kada prodavatelj isporučuje robu kupcu i koja je strana odgovorna za koje troškove. Želite li da se pravila Incoterms primjenjuju na vaš ugovor, to u njemu morate jasno navesti. Međutim, Incoterms ne pokrivaju prijenos vlasništva nad robom. Te uvjete zasebno dogovaraju dvije strane u transakciji.

Međunarodna trgovačka komora povremeno revidira Incoterms. Njihovo je najnovije izdanje iz 2010. godine, a stupilo je na snagu 1. siječnja 2011. Neka se Incoterms pravila možda čine sličnima, ali svaki ima specifičnu namjenu i neke suptilne nijanse koje je potrebno znati iskoristiti. Neka pravila odnose se na bilo koji način prijevoza, a neka samo na  prijevoz morem i unutarnjim vodama. Oznaku pariteta prati oznaka mjesta skladištenja robe te će o tom mjestu ovisiti tko će platiti troškove poput prijevoza i osiguranja.

Pravila za bilo koji način ili načine prijevoza:

  • EXW – franko (tj. obveza isporuke na dogovorenom mjestu) tvornica, kupac preuzima robu i odgovornost u tvornici prodavatelja, prodavatelj ne snosi nikakve ostale troškove;
  • FCA – franko prijevoznik uz naznačeno mjesto, prodavatelj predaje izvozno ocarinjenu robu u ruke prijevoznika kojeg odabire kupac;
  • CPT – vozarina plaćena do uz naznačeno mjesto, prodavatelj plaća sve troškove prijevoza do naznačenog mjesta, a rizik prenosi predavanjem robe prvom prijevozniku;
  • CIP – vozarina i osiguranje plaćeni do naznačenog mjesta, prodavatelj snosi sve troškove, uključujući i osiguranje do naznačenog mjesta, a rizik prenosi predavanjem robe prijevozniku;
  • DAT – isporučeno terminal, prodavatelj snosi trošak transporta do naznačenog terminala u luci ili mjestu odredišta, mora iskrcati robu te snosi trošak i rizik dok roba nije isporučena uključujući izvozne carinske formalnosti i tranzit kroz treću zemlju. Kupac mora preuzeti robu, te snosi rizik i trošak nakon što je roba isporučena uključujući uvozne formalnosti, carinu, porez i ostale troškove nakon uvoza;
  • DAP – isporučeno na mjestu uz navedeno mjesto, prodavatelj stavlja robu na raspolaganje kupcu na dolaznom prijevoznom sredstvu pripremljeno za iskrcaj, snosi trošak i rizik dok roba nije isporučena uključujući izvozne carinske formalnosti i tranzit kroz treću zemlju. Kupac mora preuzeti robu te snosi rizik i trošak nakon što je roba isporučena uključujući iskrcaj, uvozne formalnosti, carinu, porez i ostale troškove nakon uvoza;
  • DDP – isporučeno ocarinjeno uz naznaku mjesta, prodavatelj snosi sve troškove transporta i sav rizik do dostave i carinjenja robe

Pravila za prijevoz morem i unutarnjim vodama:

  • FAS – franko uz bok broda uz naznaku luke, prodavatelj mora dovesti robu pored broda, spremnu za utovar u dogovorenoj luci te ima obvezu izvozno ocariniti robu;
  • FOB – franko utovareno na brod uz naznaku luke, prodavatelj ispunjava svoju obvezu isporuke kada izvozno ocarinjenu robu isporuči preko ograde broda u imenovanoj luci, od tog trenutka sve troškove i rizike snosi kupac;
  • CFR – cijena s vozarinom uz naznaku luke, prodavatelj plaća troškove transporta do naznačene odredišne luke, troškove osiguranja snosi kupac. Rizik prelazi na kupca u trenutku prelaska ograde broda u luci otpreme;
  • CIF – cijena sa osiguranjem i vozarinom uz naznaku luke, ovaj paritet je isti kao i CFR uz dodatni uvjet da prodavatelj snosi i troškove osiguranja do odredišne luke.

Carina

Isporuke u zemlje Europske unije

Republika Hrvatska kao članica Europske unije dio je zajedničkog/unutarnjeg tržišta i Carinske unije. Unutarnje tržište EU funkcionira po načelu slobode kretanja roba, što znači da ne postoji granična kontrola, plaćanje carine i drugih davanja pri ulasku robe koja je proizvedena u EU iz jedne u drugu zemlju članicu. Roba koju prodajete kupcu u drugoj zemlji članici EU je u slobodnom prometu (takva transakcija unutar EU zove se ‘otprema’, a ne više ‘izvoz’).

Kada se uvozi roba iz trećih zemalja, zemalja koje nisu članice Unije, uvozna roba dobiva status kao i roba proizvedena u EU, ako su ispunjeni svi propisani uvjeti za puštanje robe u slobodan promet.  Kada se jednom obave sve carinske formalnosti i odobri puštanje robe u slobodan promet u jednoj zemlji EU, roba se dalje može slobodno kretati u svim ostalim zemljama EU.

Izvoz u treće zemlje

Ako izvozite u treće zemlje, zemlje koje nisu članice EU, carinu određuje zemlja u koju izvozite, a ovisi o vrsti i vrijednosti te zemlji podrijetlu robe. Informacije o primjeni tarifnih i drugih trgovinskih mjera koje se primjenjuju u EU dostupne su kroz aplikaciju ‘Integrirani sustav za upravljanje tarifom’ (eng. Integrated Tariff Management System – ITMS) koja omogućuje sljedeća pretraživanja:

  1. TARIC – dnevno ažurirana baza podataka (eng. Online Customs Tariff Database) svih tarifnih i netarifnih mjera EU (trgovinske mjere, tarifne suspenzije, anti-damping mjere, kvote, sigurnosni standardi, sanitarne ili fitosanitarne formalnosti, embargo itd.) koje se primjenjuju u trgovini EU s trećim zemljama, uključujući mogućnost izračuna uvoznih i izvoznih davanja te preuzimanja xml datoteke s nomenklaturom i mjerama potrebne za Vaš IT sustav. Korištenjem baze TARIC roba se svrstava u odgovarajuće tarifne brojeve, tj. omogućuje se ispravna identifikacija i opis robe na temelju Zajedničke carinske tarife Unije.Osnovni elementi Zajedničke carinske tarife Unije (eng. Integrated Tariff of the European Union – TARIC)  su tarifni brojevi i opis robe grupirani u 96 poglavlja prema vrsti i upotrebi, uz pripadajuće stope carine. Tarifna klasifikacija temelji se na deseteroznamenkastim tarifnim oznakama – brojevima slijedeće strukture poglavlja (jedna ili dvoznamenkasta oznaka):
    • Harmonizirani sustav označavanja robe (eng. Harmonized System – HS) na nivou 1-6 brojčanih oznaka
    • Kombinirana nomenklatura Unije (eng. Combined Nomenclature – CN) na nivou 7-8 brojčanih oznaka
    • TARIC (eng. Integrated Tariff of the European Union) na nivou 9-10 brojčanih oznaka označava primjenu EU trgovinskih mjera

    Ukoliko niste u mogućnosti sami precizno svrstati svoju robu, možete se za pomoć obratiti Carinskoj Upravi RH.

  2. Kvote (eng. Tariff Quotas) – pretraživanje podataka o stanju iskorištenosti carinskih kvota koje se dijele prema redoslijedu prihvaćanja carinskih deklaracija za puštanje u slobodni promet (tzv. ‘first come – first serve’ način raspodjele)
  3. Obvezujuća mišljenja o razvrstavanju robe u carinsku tarifu (eng. Binding Tariff Information – BTI) izdana od strane Carinske uprave.

Podaci o robi koja se iznosi iz carinskog područja Unije navode se u izvoznoj carinskoj deklaraciji koja se prije otpreme, tj. prije nego se roba iznese iz carinskog područja Unije popunjava propisanim šifarskim oznakama navedenim u elektronskoj TARIC bazi te podnosi elektronskim putem (u iznimnim slučajevima i pisanim) nadležnom carinskom uredu. Kao deklaranta izvoznik može ovlastiti otpremnika ili podnijeti deklaraciju samostalno ukoliko za navedeno posjeduje propisano ovlaštenje Carinske uprave.

Izvoznu deklaraciju trebate podnijeti i u slučaju indirektnog izvoza, odnosno kad se roba prije izlaska iz carinskog područja kreće kroz drugu članicu EU. Da biste mogli podnijeti deklaraciju, trebate imati registriran EORI broj (eng. EORI number) – jedinstveni identifikacijski broj koji izdaje Carinska uprava, a potreban je u slučaju poslovanja s trećim zemljama. Valjanost svakog EORI broja može se provjeriti na stranicama Europske komisije. EORI broj ne treba miješati s poreznim (VAT) brojem koji ima jednaku strukturu, ali se zahtjeva u slučaju poslovanja s državama članicama EU i za njegovu dodjelu je nadležna Porezna uprava.  Deklarant treba ishoditi i licencu od Carinske uprave za elektronsko podnošenje deklaracija kroz odgovarajući sustav web aplikacije.

Nakon provedenog carinskog postupka u nadležnom izvoznom carinskom uredu roba se upućuje carinskom uredu preko kojeg napušta carinsko područje Unije, a obavijest o tome šalje se povratno elektronskim putem podnosiocu deklaracije i nadležnom izvoznom carinskom uredu. Izvozna roba može biti predmetom slijedećih postupaka:

  • povrata ili otpusta uvozne carine –  može se odobriti u slučajevima previše naplaćenog iznosa carine, robe s nedostatkom ili robe koja ne odgovara odredbama kupoprodajnog ugovora, zbog greške nadležnih tijela itd.;
  • plaćanja izvoznih subvencija – izvoznim subvencijama za  pojedine  osnovne i prerađene poljoprivredne proizvode nastoji se domaće poljoprivredne proizvode učiniti konkurentnim na inozemnom tržištu i time omogućiti izvoz viška poljoprivrednih proizvoda na način da se iznosom izvozne subvencije kompenzira razlika između cijene poljoprivrednih proizvoda  u trećim zemljama u odnosu na cijene u EU;
  • naplati izvoznih carina – moguće je periodično uvođenje izvoznih carina u skladu sa mjerama trgovinske politike EU, ali samo za pojedine proizvode. Podaci o visini izvoznih carina dostupni su u sustavu TARIC baze podataka;
  • raznih formalnosti koje se zahtijevaju prema važećim propisima u odnosu na ostala davanja, primjene ograničenja i zabrane izvoza koja su opravdana na temelju zaštite javnog morala, javnog poretka ili javne sigurnosti, izdavanjem dozvola nadležnih organa  u vezi zaštite zdravlja i života ljudi, životinja ili biljaka, zaštite okoliša, zaštite nacionalnog blaga koje ima umjetničku, povijesnu ili arheološku vrijednost i zaštite industrijskog ili trgovačkog vlasništva uključujući provjere na prekursore droga, robe koje krše određena prava intelektualnog vlasništva te gotovine koja se iznosi iz Unije kao i primjenu mjera očuvanja i upravljanja ribarstvom i mjera trgovinske politike.

Primjena snižene stope ili nulte stope carine

Hrvatska kao članica EU primjenjuje ugovore o slobodnoj trgovini sa određenim brojem trećih zemalja koji omogućuju za vašu izvezenu robu primjenu nulte ili snižene stope carine prilikom uvoza u te zemlje. U tim slučajevima potrebno je dokazati EU ‘povlašteno podrijetlo’ robe ukoliko su ispunjeni uvjeti sadržani u pojedinim Ugovorima o slobodnoj trgovini u dijelu Protokola o podrijetlu (eng. Rules of Origin). Povlastice u zemlji uvoza ostvaruju se prilaganjem potvrde o prometu robe EUR-1 ovjerene od carinskih organa zemlje članice ili temeljem dokaza o podrijetlu u obliku propisanog teksta ‘izjave na računu’ (eng. Invoice Declaration). Ukoliko niste u mogućnosti utvrditi da li vaša roba zadovoljava uvjete za stjecanje povlaštenog podrijetla, možete zatražiti od Carinske uprave Obvezujuće mišljenje o podrijetlu robe (eng. Binding Origin Information – BOI). Ukoliko izvozite robu s dokazom o podrijetlu proizvedenu u sustavu unutarnje proizvodnje obavezni ste platiti carinu na materijale bez podrijetla koje ste koristili u procesu proizvodnje. Više informacija  o primjeni navedenih odredbi  i pregled ugovora koje sadržavaju navedene odredbe  nalazi se u tablici ‘zabrane povrata ili izuzeća’ (eng. No Drawback).

Oslobođenja od plaćanja carine

Ukoliko uvozite ili izvozite robu u/iz područja s kojima EU ne primjenjuje Ugovore o slobodnoj trgovini, imate mogućnosti uz određene uvijete oslobođenja ili izuzeća od plaćanja carine:

  • Privremeni izvoz (eng. Temporary Export ) – ukoliko izvozite robu u određene svrhe i na određeno vrijeme (npr. na izložbu);
  • Unutarnja proizvodnja (eng. Inward Processing) –  za robu koja se uvozi iz trećih zemalja, prerađuje u EU i zatim izvozi izvan EU  ili se izvozi unutar EU uz prethodno plaćanje carinskih davanja;
  • Vanjska proizvodnja (eng. Outward Processing) – za robu koja se privremeno izvozi izvan EU (npr. na preradu ili popravak – uključujući tekstil);
  • Carinsko skladištenje (eng. Customs Warehousing) – ukoliko želite skladištiti robu bez plaćanja carine i poreza prije puštanja u slobodan promet
  • Oslobođenje od plaćanja carinskih pristojbi (eng. Community System of Duty Relief) za robu koja promovira kulturu i nauku;
  • Carinske suspenzije i carinske kvote (eng. Duty Suspensions and Tariff Quotas) – za sirovine, dijelove i polu-proizvode koji se ugrađuju u konačni proizvod;
  • Oslobođenje od plaćanja carine za vraćenu robu koju ponovno uvozite (eng. Returned Goods Relief);
  • Oslobođenje od plaćanja carine (eng. End-use Relief ) – za krajnju upotrebu uz odobrenje carinskih organa samo za određene vrste robe i uvjetovano dopuštenom krajnjom uporabom (npr. za sir ili ribu).

Zahtjevi za oslobađanje od plaćanja carine podnose se Carinskoj upravi, a zahtjevi za carinske suspenzije Ministarstvu vanjskih i europskih poslova koji ih upućuju Europskoj komisiji.

Pojednostavljene procedure

Carinska uprava – Središnji ured vam može temeljem pisanog zahtjeva, a uz zadovoljenje određenih uvjeta, odobriti statuse koji omogućuju pojednostavljenu i bržu proceduru izvoza uz istovremeno  smanjenje troškova:

  • ‘status ovlaštenog pošiljatelja’, što omogućuje izvoz robe iz vlastitih prostorija bez podnošenja robe nadležnom carinskom uredu.
  • ‘ovlaštenog izvoznika za dokazivanje povlaštenog podrijetla robe’ – izvozniku je pri izvozu robe s podrijetlom u zemlje s kojima EU primjenjuje ugovore o slobodnoj trgovini omogućeno samocertificiranje, tj. ispostavljanje dokaza o podrijetlu u obliku ‘izjave na računu’ bez ovjere carinskih organa kao u slučaju ispostavljanja dokaza o podrijetlu EUR-1.
  • ‘ovlaštenog gospodarskog subjekta’ (eng. Authorized Economic Operator- AEO) koji je u EU prepoznat kao pouzdan u kontekstu svojih postupaka vezanih uz carinu te stoga ima pravo na određene olakšice u carinskom postupanju. Dva su različita odobrenja za status AEO-a: AEOC – omogućuje korištenje određenih pojednostavljenja u skladu s carinskim zakonodavstvom; ili AEOS – omogućuje odobrenja pojednostavljenja koja se odnose na sigurnost i zaštitu. AEO baza Europske komisije omogućuje svakome da provjeri tko posjeduje AEO status, kojeg tipa, te datum i zemlju izdavanja. AEO status je prepoznat u svim zemljama EU te vrijedi prilikom izvoza u one treće zemlje s kojima je EU o tome sklopila sporazum, poput SAD-a, Japana, Norveške, Švicarske i Kine.

Također, izvoznik može prema potrebi koristiti i ATA karnet (eng. ATA Carnet) – specijalizirani carinski dokument za pojednostavljenje privremenog izvoza u stranu zemlju koja je prihvatila Konvenciju o privremenom uvozu, a bez popunjavanja nacionalnih carinskih isprava, plaćanja carine i PDV-a ili polaganja depozita. Koristi se za privremeni izvoz/uvoz uzoraka, stručne opreme i robe namijenjene izložbama, sajmovima, kongresima i sličnim manifestacijama. ATA karnet izdaje Hrvatska gospodarska komora, s rokom važenja od godine dana.

Izvozna dokumentacija

Robu koja se izvozi treba pratiti točno određena dokumentacija. U slučaju otpreme u drugu zemlju članicu EU, prilaže se račun i lista pakiranja. No u slučaju izvoza u treće zemlje, prikupljanje dokumentacije može predstavljati izazov. Neki dokumenti su potrebni za izvoz bilo kojeg proizvoda u bilo koju zemlju, dok drugi dokumenti mogu biti potrebni samo za određeni proizvod ili određenu destinaciju.

U slučaju redovnog ili konačnog izvoza, koji predstavlja slanje robe primatelju u treću zemlju, uz robu trebaju biti priloženi slijedeći dokumenti:

  • Jedinstvena carinska deklaracija (eng. Single Administrative Document) – obavezna pri izvozu i uvozu bilo koje robe na propisanom obrascu
  • Dispozicija  otpremniku (eng. Customer’s Order) – dokument kojim nalogodavac (pošiljatelj ili primatelj) daje nalog ovlaštenom otpremniku da ga zastupa u carinskom postupku.
  • Lista pakiranja (eng. Packing list) – popis svih pojedinačnih komada i vrsta ambalaže po brojevima, težini i oznakama
  • Račun/faktura (eng. Commercial Invoice) – osnovni robni dokument, predstavlja pravo vlasništva nad kupljenom i plaćenom robom
  • Tovarni list za prijevoz robe (eng. Bill of Lading) – kamionski tovarni list CMR, željeznički tovarni list CIM, teretnica u pomorskom prijevozu itd.
  • Potvrda o  nepreferencijalnom podrijetlu robe (eng. Cetificate of Origin) –  izdaje se na traženje zemlje uvoza
  • Ukoliko se  primjenjuje  jedan od ugovora o slobodnoj trgovini  (uvjet za primjenu povlaštene stope carine u zemlji uvoza):
    • Dokaz o preferencijalnom podrijetlu robe – potvrda EUR-1
    • Izjava proizvođača o podrijetlu robe uz EUR 1
    • Izjava o podrijetlu  na računu za pošiljke vrijednosti do 6.000,00 EUR-a
    • Izjava o podrijetlu robe uz izjavu na računu

Uz redovan izvoz, postoji i  mogućnost primjene sustava privremenog izvoza – izvoza robe radi vanjske proizvodnje te ponovnog izvoza. U tim slučajevima se uz gore navedeno prilažu i druge vrste izjava, zahtjeva, mišljenja, deklaracija ili ATA karnet.

Za određene proizvode potrebno je, uz navedene dokumente, pribaviti i:

  • Dozvole za izvoz:
    • Robe vojne namjene, obrambenih proizvoda i nevojnih ubojnih sredstva (izdaje Ministarstvo gospodarstva, maloga i srednjega poduzetništva i obrta)
    • Robe s dvojnom namjenom (eng. dual use), tj. robe i tehnologije koje se može koristiti  kako u civilne, tako i u vojne svrhe ili mogu pomoći u proizvodnji nuklearnih eksplozivnih naprava (izdaje Ministarstvo vanjskih i europskih poslova)
    • Robe koja se može koristiti za izvršenje smrtne kazne ili za mučenje (izdaje Ministarstvo vanjskih i europskih poslova)
    • Određenih poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda (izdaje Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju)
    • Kulturnih dobara (izdaje Ministarstvo kulture)
    • Lijekova (izdaje Agencija za lijekove i medicinske proizvode)
    • Droga, psihotropnih tvari i prokursora (izdaje Ministarstvo zdravstva)
    • Izvora ionizirajućeg zračenja (izdaje Državni zavod za radiološku i nuklearnu sigurnost)
    • Za ugrožene vrste divljih životinja i biljaka – CITES izvozna dozvola (izdaje Ministarstvo zaštite okoliša i prirode).
  • Posebna uvjerenja kao što su sanitarno, veterinarsko i fitopatološko, koje izdaju granične sanitarne inspekcije nadležnih ministarstava (Ministarstvo poljoprivrede i Ministarstvo zdravstva).
  • CE oznaka (eng. European Conformity) obavezna je za sve proizvode koji zahtijevaju takvo označavanje prije nego što se stave na tržište ili u uporabu. Ona garantira da proizvod zadovoljava bitnim zahtjevima sigurnosti, zaštite zdravlja i života ljudi, zaštite imovine, zaštite okoliša te zaštite javnog interesa, propisanim EU direktivama tzv. “novog pristupa”. Više informacija dostupno je na Kontaktnoj točki za proizvode, kao i na odgovarajućim stranicama Europske komisije.
  • Za neke robe potrebno je provesti određene radnje (npr. postupak obavijesti kod izvoza opasnih kemikalija) ili pribaviti odobrenje (npr. za robu i tehnologiju pod ograničenjima, za izvoz vatrenog oružja itd.)

Kako bi bili sigurni koji su vam dokumenti potrebni za izvoz, odnosno za uvoz u neku od zemalja izvan EU, provjerite sve potrebno u bazi podataka Europske komisije Market Access Database (MADB). Baza je besplatna, ažurirana i lako dostupna na Internetu. Pruža podatke o pristupu tržištima više od 100 zemalja izvan EU, kao i sve potrebne informacije o uvjetima uvoza na ta tržišta (od informacija o carinskoj tarifi, uvoznim formalnostima, obrascima, statistici te trgovinskim preprekama s kojima se izvoznici iz EU susreću u inozemstvu).

Legalizacija isprava

Svaki općinski sud u Hrvatskoj ovjerit će potvrdom ‘Apostille’ – isprave što su ih izdala tijela koja imaju sjedište na području tog suda, a Ministarstvo pravosuđa RH isprave koje su izdala tijela na području bilo kojeg općinskog suda u RH. Ako između Hrvatske i druge države ne postoji dvostrani ili mnogostrani ugovor, koji ukida ili olakšava legalizaciju, potrebno je isprave legalizirati/nadovjeriti u postupku pune legalizacije, u kojem sudjeluje i Ministarstvo vanjskih i europskih  poslova RH.  Ukoliko potvrdu apostille zahtjeva partner u državi uvoznici, Hrvatska gospodarska komora ovjerava potvrdom apostille isprave iz svoje nadležnosti (npr. potvrde o nepreferencijalnom podrijetlu robe, fakture, liste pakiranja i sl.)

Iskustvo izvoznika

S obzirom na isključivo izvoznu orijentaciju i dnevnu otpremu velikih količina proizvoda od drva, logistika je iznimno bitan faktor u kvalitetnoj realizaciji poslovanja. Logistika isto tako u određenim trenutcima donosi konkurentsku prednost na zahtjevnom globalnom tržištu gdje se naše poduzeće nadmeće s globalnim svjetskim korporacijama.

Svi proizvodi se izvoze na dva načina: kontejnerski i prijevoz brodom. Logistički je kontejnerska oprema jednostavniji način jer kontejner dolazi direktno u proizvodnju gdje se odvija ukrcaj robe te se preko luke Rijeka direktno otprema na velike kontejnerske brodove prema bilo kojem dijela Svijeta. Većinu dokumentacije obavljaju špediteri. Drugi način je direktan ukrcaj robe na velike brodove, većinom za kraće rute otpreme u Sredozemnom moru. Takvu robu kamionski otpremamo u naša skladišta u luci Raša u Istri, gdje imamo višegodišnju koncesiju na skladišta, kao i kvalitetnu sigurnost kontinuirane otpreme. Osim u luci Raša, sve naše proizvodnje posjeduju logističke centre gdje se roba otprema prema konačnim destinacijama.

Najveći izazovi u međunarodnom transportu odnose se na cijene lokalnog pomorskog transporta (bilo to kontejnerski ili direktno na brod), kao i na sigurnost kontinuirane otpreme. Kako je Kina kao najveći svjetski izvoznik u suficitu robne razmjene, tako je velik dio kontejnerskog poslovanja u njihovih rukama. Za naš izvoz je to dosta povoljno jer se za iznimno nisku cijenu prijevoza kontejnera do Kine može biti konkurentan (npr. cijene kontejnerskog prijevoza od Rijeke do glavnih luka u Kini su povoljnije nego kamionski prijevoz istog tog kontejnera od Zagreba do Rijeke).

Kontejneri posjeduju fiksne termine otpreme tako da je planiranje u tom slučaju jednostavnije. S druge strane, ukrcaj na brod podrazumijeva dogovaranje 'spot charter' brodova koji se nalaze na Sredozemlju uz neizvjesne termine, što može dovesti i do problema s cijenom. Suradnja sa špediterima iznimno je bitna, posebno u dokumentarnom pogledu. U pripremi dokumentacije iznimno je bitno biti pažljiv jer su međunarodna pravila pomorskog prijevoz iznimno rigidna i potrebno je vrhunsko znanje špeditera posebno oko pomorskog prava i obveza.


Šerif Export-import d.o.o.

Društvo Šerif Export-import d.o.o. od osnutka djeluje kao izvozno društvo drvnih proizvoda. Osnovano je 1990. godine, zapošljava preko 300 djelatnika i trenutno ima prihode u grupi preko pola milijarde kuna. Svi proizvodi se izvoze u preko 50 zemalja, dok u proizvodnji koristi opremu domaćih proizvođača gdje god je to moguće. Tvrtka posjeduje tri proizvodna društva Drvni centar Glina d.o.o., Drvna industrija Gorski kotar 1 i BE-TO Glina d.o.o., koje se bavi proizvodnjom električne i toplinske energije od drvnog ostatka (drvne biomase). Društvo većinu energije za proizvodnju dobiva iz obnovljivih izvora energije.