Pravna strana izvoza

Međunarodne konvencije i sporazumi

Kako biste uvidjeli koji je pravni okvir vašeg poslovanja s inozemstvom, sagledajte tri osnovne razine pravne regulative: međunarodne konvencije, sporazumi između Europske unije i zemlje uvoznice te važeći bilateralni sporazumi između Hrvatske i zemlje uvoznice.

Međunarodne konvencije

U području međunarodnih konvencija, korisno je upoznati se sa sljedećim organizacijama i standardima:

  • Konvencija o ugovorima o međunarodnoj prodaji robe (eng. United Nations Convention on Contracts for the International Sale of Goods – CISG) i drugi standardi Komisije Ujedinjenih naroda za međunarodno trgovačko pravo (eng. United Nations Commission on International Trade Law – UNCITRAL). Između ostalog, Konvencija definira pravila izrade ugovora te prava i obveza trgovaca robom.
  • Svjetska trgovinska organizacija (eng. World Trade Organization – WTO), čiji sporazumi o pravilima trgovine reguliraju većinu svjetskih trgovinskih tokova. To će vam ujedno pomoći da ograničite opseg pitanja u vezi s kojima biste tražili pomoć stručnjaka za međunarodno trgovačko pravo.
  • Ugovori se mogu sastavljati po modelima Međunarodne trgovačke komore (eng. International Chamber of Commerce – ICC), koja predstavlja vrhunski autoritet u donošenju pravila kojima se uređuje međunarodno poslovanje. Premda se ta pravila primjenjuju na dobrovoljnoj osnovi, ona se svakodnevno poštuju u nebrojenim transakcijama i postala su dijelom sustava međunarodne trgovine. Nacionalni odbor ICC Hrvatska pri Hrvatskoj gospodarskoj komori ujedno organizira brojne seminare za izvoznike.

Zajednička trgovinska politike Europske unije

Članstvom u Europskoj uniji Republika Hrvatska je postala dio jedinstvenog unutarnjeg tržišta EU unutar kojeg nema carinskih i necarinskih prepreka. Istovremeno, u svojim trgovinskim odnosima s trećim zemljama i Hrvatska je obvezna primjenjivati Zajedničku trgovinsku politiku Europske unije (eng. EU Trade Policy). Temeljem Zajedničke trgovinske politike EU-a sve zemlje Europske unije imaju jednake uvjete vezane uz zajedničke carinske stope koje proizlaze iz sklopljenih trgovinskih sporazuma, komercijalne odrednice vezano uz prava intelektualnog vlasništva, izravna strana ulaganja te trgovinske zaštitne mehanizme i uklanjanje trgovinskih prepreka.

EU trenutno ima više od 30 sporazuma o slobodnoj trgovini koji su na snazi (koji između ostalog uključuju sve zemlje bivše Jugoslavije koje još nisu članice EU-a), 30-ak koji su potpisani i primjenjuju se privremeno te još 30-ak koji još nisu u primjeni iako su dovršeni i potpisani. Europska komisija trenutno vodi pregovore s još nekoliko drugih zemalja.

Sporazumi o slobodnoj trgovini (eng. Free Trade Agreements – FTAs) ugovori su između dviju ili više država s ciljem da se smanje ili uklone prepreke trgovini, čime se smanjuju troškovi trgovanja i promiče uža gospodarska suradnja. Sporazumi o slobodnoj trgovini obično sadrže jedno ili više osnovnih područja liberalizacije trgovine – roba, usluge i ulaganja, a ponekad obuhvaćaju i druge mjere suradnje kao što su zaštita intelektualnog vlasništva i javna nabava. Informacije o sporazumima o slobodnoj trgovini u kojima je Hrvatska stranka potpisnica te koji vam omogućuju lakši ulazak na tržište i manje troškove, nađite na stranicama Gospodarske diplomacije Ministarstva vanjskih i europskih poslova RH.

Bilateralni sporazumi

Iako su usvajanjem Lisabonskog ugovora dio Zajedničke trgovinske politike postala i izravna strana ulaganja, ugovori koje su države članice samostalno sklopile se primjenjuju sve dok ne zažive novi ugovori koje pregovara Europska komisija. Hrvatska je prije pristupanja EU sklopila 58 dvostranih Ugovora o poticanju i uzajamnoj zaštiti ulaganja (eng. Bilateral Investment Promotion and Protection Agreements – BIPA), od čega je 23 sklopljeno s državama članicama EU, a 35 s trećim državama. Ovi ugovori uključuju i odredbe o zaštiti ulaganja i rješavanju sporova između investitora i države, koji se trenutno na razini EU nanovo pregovaraju s nizom zemalja u okviru sporazuma o slobodnoj trgovini s trećim državama ili kao zasebni sporazumi o ulaganjima.

Republika Hrvatska također ima potpisane Ugovore o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja (eng. Double Taxation Avoidance Agreements – DTAA) s pedesetak zemalja. Ovakvi sporazumi se sklapaju prvenstveno kako bi poduzetnici bili oslobođeni dvjema državama plaćati porez na dohodak, dobit i imovinu.

Trgovinske prepreke

Trgovinske prepreke su mjere koje vlade ili tijela javne vlasti uvode kako bi ograničili prekograničnu trgovinu i investicije, najčešće s ciljem zaštite domaće industrije. Mogu imati formu pravne regulative ili uvriježene prakse. Trgovinske barijere obično se svrstavaju u dvije osnovne grupe: carinske prepreke i necarinske prepreke.

Nakon što smo ranije obradili temu carinskih prepreka LINK, u nastavku dajemo prikaz necarinskih prepreka trgovini. Pri tome je važno napomenuti da mnoge necarinske prepreke nisu instrument protekcionizma prema domaćoj industriji, već legitimnog očuvanja javnog dobra i zdravlja, kao što je u slučaju mjera zaštite kvalitete hrane ili okoliša. Neki od češćih oblika necarinskih prepreka su:

  • Izvozne ili uvozne dozvole – za specifične vrste robe poput robe s dvojnom namjenom, roba koja se može koristiti za izvršenje smrtne kazne, robe vojne namjene, obrambeni proizvodi i nevojna ubojna sredstva, određeni poljoprivredni i prehrambeni proizvodi, kulturna dobra i lijekovi.
  • Sankcije – obvezujuće mjere ograničavanja temeljem članstva RH u Ujedinjenim narodima ili Europskoj uniji koje mogu biti usmjerene na vlade trećih zemalja ili nedržavne subjekte i pojedince te mogu uključivati embargo na oružje, druga posebna i opća ograničenja trgovine, financijska ograničenja, zabrane izdavanja viza te zabrane putovanja ili, prema potrebi, druge mjere. Informacije o tome možete pronaći na odgovarajućim stranicama Ministarstva vanjskih i europskih poslova.
  • Nacionalizacija, izvlaštenja i zapljene – politika nacionalizacije imovine ili drugi postupci vlade kojima se oduzima imovina ili sprječava njezino korištenje.
  • Norma – dokument koji sadrži zahtjeve, specifikacije, smjernice ili karakteristike koje se moraju dosljedno primjenjivati kako bi se osigurala sukladnost materijala, proizvoda, procesa i usluga za njihovu namjenu. Obavijesti o nacionalnim, europskim i međunarodnim normama pruža Hrvatski zavod za norme.
  • Zahtjevi za lokalni sadržaj – zahtjev da proizvođač osigura da određeni postotak sadržaja u proizvodnom procesu dolazi iz lokalnih izvora.
  • Kontrola cijena – određivanje zakonskog minimuma ili maksimuma cijene za određene robe, najčešće za stavke kao što su hrana ili energenti.
  • Kvote – ograničavaju količinu ili vrijednost određene vrste proizvoda koji se mogu uvoziti (ili izvoziti) u konkretnom vremenskom razdoblju.
  • Devizna kontrola – vladin monopol na kupnju/prodaju deviza od strane stanovnika ili na kupnju/prodaju domaće valute od strane nerezidenata, uključujući mjere kao što su zabrana ili ograničenja u posjedovanju, mijenjanju i transakcijama valuta.
  • Sanitarne i fitosanitarne mjere – potrebne za zaštitu života ili zdravlja ljudi, životinja i biljaka.
  • Ograničenja na prijenos franšize, licenci i tehnologije
  • Obveza ispitivanja i označavanja proizvoda, kao i ishođenja raznih vrsta uvjerenja
  • Nedostatak zaštite intelektualnog vlasništva
  • Ostalo: potpora za lokalne izvoznike, odredbe javne nabave, ograničenja izravnih stranih ulaganja itd.

S obzirom na moguće implikacije navedenih mjera za brzinu i trošak izvoza, pravovremeno proučite koja ograničenja se odnose na realizaciju vašeg posla. Za to koristite Bazu za pristup tržištu Europske komisije (eng. Market Access Database – MADB) koja nudi širok spektar informacija za izvoznike, uključujući i informacije o trgovinskim preprekama, koje se mogu pretraživati ​​po proizvodu, regiji ili državi.

Europska komisija brine o tome da se pred hrvatske izvoznike ne stavljaju diskriminatorne ili nerazmjerne trgovinske prepreke. Ona za to ima na raspolaganju više instrumenata, koji uključuju bilateralne pregovore ili pregovore u okviru WTO-a te formiranje povjerenstva za istraživanje kršenja međunarodnih trgovinskih pravila. Takve prepreke možete prijaviti Ministarstvu vanjskih i europskih poslova, ali i direktno Europskoj komisiji kroz bazu MADB.

Komisija također sprječava neusklađenost propisa koje donose pojedine države članice tako da se kroz bazu podataka TRIS prijedlozi propisa analiziraju od strane institucija i samih poduzetnika u državama članicama. Ako smatrate da vas administrativno tijelo neke druge države članice EU/EEA onemogućuje u konzumiranju prava zajamčenih propisima o jedinstvenom tržištu, može se obratiti Solvit centru Europske komisije.

Pomoć pri otklanjanju pojedinih trgovinskih barijera i zalaganje za pravedan tretman hrvatskih poduzeća (općenito i pojedinačno) pruža i Gospodarska diplomacija Ministarstva vanjskih i europskih poslova.

Porez na dodanu vrijednost (PDV)

Ako Vaš kupac u EU ima važeći PDV identifikacijski broj

Ukoliko vaš kupac ima važeći PDV identifikacijski broj (eng. Value Added Tax Identification Number – VAT ID Number) u svojoj državi članici, on je obvezan platiti PDV u svojoj državi, dok vi ne plaćate PDV obzirom da se radi o isporuci oslobođenoj PDV-a. Uvjet je da su PDV identifikacijski brojevi vašeg i njegovog poduzeća, uz odgovarajući članak Zakona o porezu na dodanu vrijednost kojim se regulira predmetno oslobođenje, iskazani na računu te da je roba napustila područje Republike Hrvatske. Valjanost PDV identifikacijskog broja svog poslovnog partnera možete provjeriti u VIES bazi dostupnoj na internetskim stranicama Komisije. Ukoliko želite provjeriti i naziv i adresu vašeg poslovnog partnera, a ti se podaci ne prikazuju u rezultatu navedene provjere, možete kontaktirati Poreznu upravu Republike Hrvatske.

Ukoliko vrijednost otpreme (kako se prema Zakonu o PDV-u naziva izvoz na tržišta EU) prelazi vrijednost praga uključivanja za aktualnu godinu (vrijednost praga uključivanja za 2021. za otpremu je 1.300.000 kuna), poduzeća postaju obveznici izvještavanja u sustavu Intrastata, koji služi za prikupljanje podataka o robnoj razmjeni između zemalja članica Europske unije. Upute za izvještavanje nalaze se na stranicama Državnog zavoda za statistiku, a za pomoć u rješavanju tehničkih i metodoloških problema možete se obratiti na Intrastat Helpdesk Carine intrastat.helpdesk@carina.hr.

Takve isporuke trebate iskazati u prijavi poreza na dodanu vrijednost u Obrascu PDV, pod točkom I.3. (Isporuke dobara unutar EU). Prijava se podnosi elektroničkim putem. Hrvatski porezni obveznici koji obavljaju isporuke dobara unutar Europske unije ne mogu biti tromjesečni obveznici poreza na dodanu vrijednost, već postaju mjesečni. Obrazac PDV-a i Zbirna prijava za isporuku dobara i usluga u druge države članice Europske unije (Obrazac ZP) podnose se do 20. u mjesecu za prethodni mjesec. Zbirna prijava ne podnosi se za obračunsko razdoblje (kalendarski mjesec) u kojem porezni obveznik nije obavljao isporuke unutar Europske unije.

Ako vaš kupac u EU nema važeći PDV identifikacijski broj

U slučaju da vaš kupac nema važeći PDV identifikacijski broj u svojoj državi članici, vi ćete trebati obračunati i platiti PDV u Hrvatskoj. Takve isporuke iskazuju se na Obrascu PDV, pod točkom II. (Oporezive transakcije), po točkama 1., 2. ili 3. ovisno o stopi PDV-a koja se primjenjuje. Ako vrijednost dobara prijeđe određeni prag isporuke koji je propisala druga država članica, bit ćete obvezni registrirati se za potrebe PDV-a u toj državi članici i obračunavati PDV sukladno Zakonu o porezu na dodanu vrijednost te države članice. Propisani pragovi isporuka i stjecanja u drugim državama članicama mogu se provjeriti na Internetskoj stranici Europske komisije. Ove isporuke iskazuju se na Obrascu PDV, pod točkom I.2. (Isporuke dobara obavljene u drugim državama članicama) i ne iskazuju se u Zbirnoj prijavi.

Obavljanje usluga unutar EU

Ako obavljate usluge poreznom obvezniku iz EU, ne obračunavate i ne plaćate PDV već je kupac odgovoran za plaćanje PDV-a u svojoj državi. Ukoliko uslugu obavljate osobi iz druge države članice koja nije porezni obveznik, PDV trebate platiti po stopi propisanoj u Republici Hrvatskoj. Ipak, postoje različita pravila za neke vrste usluga, uključujući prijevoz putnika, usluge vezane uz zemljište i nekretnine, ugostiteljske i catering usluge, digitalne usluge itd. Informacije o tome možete pronaći na internetskim stranicama Porezne uprave.

Načelo EU o slobodi kretanja radnika podrazumijeva mogućnost zapošljavanja bez obveze ishođenja radne dozvole u bilo kojoj zemlji Unije, kao i Norveškoj, Islandu i Lihtenštajnu te Švicarskoj.

Od navedenih zemalja, ograničenja (koja se odnose na državljane RH) je zadržala samo Švicarska, u kojoj su do kraja 2021. na snazi kvote za zapošljavanje, nakon čega će se pitanje ponovno razmotriti (s mogućnošću daljeg produljenja tranzicijskog razdoblja) na Zajedničkom odboru o slobodi kretanja EU-CH.

Što se tiče Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske, od 1. siječnja 2021. prestala je sloboda kretanja koja obilježava jedinstveno tržište EU. Stoga hrvatski državljani – kao i drugi državljani EU, EGP i Švicarske – koji žele doći raditi ili studirati u UK nakon 1. siječnja 2021., moraju regulirati imigracijski status sukladno novom UK imigracijskom sustavu (UK Point Based Immigration System) prije dolaska u UK. 

Više informacija dostupno je na EURES portalu i stranicama Hrvatskog zavoda za zapošljavanje.

Na izaslane radnike koje šaljete u neku od država članica EU primjenjuje se hrvatsko zakonodavstvo. Ako su ispunjeni propisni uvjeti, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje kao nadležna institucija u RH izdaje potvrdu A1 te istovremeno obavještava o izaslanju nadležnu ustanovu u državi rada. Kod izaslanja radnika u treću zemlju (koja nije članica EU) s kojom se primjenjuje međunarodni ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, isti imaju prednost pred odredbama domaćeg zakona. Pravo na rad u trećim državama ovisi o zakonima pojedine države. U pravilu potrebno je imati ponudu za zapošljavanje, tj. sklopljen ugovor temeljem kojeg strani poslodavac može zatražiti izdavanje radne dozvole za radnike iz RH.

Izvoz u treće zemlje

Izvoz dobara u zemlje koje nisu članice Europske unije oslobođen je PDV-a. Trebate imati dokaz da su dobra napustila EU te izvoz iskazivati u prijavi poreza na dodanu vrijednost na Obrascu PDV, pod točkom I.9. (Izvoz dobara). Isto vrijedi i u slučaju kada dobra iz Hrvatske izvozite u treću zemlju preko teritorija druge članice EU. Ako vaš kupac odgovara za preuzimanje robe, prije nego što pristanete ne naplatiti PDV morate biti sigurni kako i kada roba izlazi iz Hrvatske i koji dokaz o tome će vam on pružiti. Ako imate bilo kakvih dvojbi, poželjno je zatražiti depozit u razini PDV-a, koji možete vratiti po primitku dokaza.

Usluge koje obavljate poreznim obveznicima iz trećih zemalja (koji nisu u EU) oslobođene su PDV-a. Međutim i ovdje su propisani određeni izuzeci koje možete pronaći na internetskim stranicama Porezne uprave.

Trošarine i posebni porezi

Trošarine i posebni porezi su neizravni porezi kojima se oporezuje promet, odnosno potrošnja pojedinačnih proizvoda  (eng. excise tax). U hrvatskom porezno-pravnom sustavu pojam „trošarine“ se koristi za, na razini EU, tj. trošarine su prilagođene EU zahtjevima, dok se pojam „posebni porezi“ koristi za oblike trošarinskog oporezivanja koji nisu predmet harmonizacije s europskim propisima. Harmoniziranim sustavom trošarinskog oporezivanja obuhvaćeno oporezivanje alkohola i alkoholnih pića, duhanskih prerađevina i energenata. S druge strane, harmoniziranim sustavom trošarinskog oporezivanja nije obuhvaćeno oporezivanje motornih vozila (vrijede specifična porezna pravila), kave i bezalkoholnih pića.

Trošarinski proizvodi (alkohol i alkoholna pića, duhanske prerađevine i energenti) koji imaju status robe Unije prilikom otpreme u mjesto na kojem napuštaju teritorij EU, odnosno u izvoz, u pravilu se kreću u sustavu odgode plaćanja trošarine. Sve informacije o trošarinama dostupne su na stanicama Carinske uprave RH.

Intelektualno vlasništvo

Sustav intelektualnog vlasništva (eng. Intellectual Property) međunarodni je sustav pravnih procesa koji pravim i fizičkim osobama daje pravo da određenom zaštitom spriječe konkurente u krađi vrijednosti koju su oni stvorili te koja predstavlja njihovu nematerijalnu imovinu.

Neovlaštena uporaba ili umnožavanje predmeta intelektualnog vlasništva predstavlja povredu prava, a pravo vlasnika na raspolaganje, uporabu i stjecanje koristi od takvog vlasništva štiti se sredstvima i institucijama pravnog sustava.

Intelektualno vlasništvo obuhvaća dvije podgrupe prava – autorsko i srodna prava te prava industrijskog vlasništva.

Autorsko pravo je isključivo pravo autora na raspolaganje njihovim književnim, znanstvenim ili umjetničkim djelima, te djelima iz drugih područja stvaralaštva; srodna prava na sličan način odnose se na prava umjetnika izvođača, proizvođača fonograma i emitiranja radija i televizije.

Industrijsko vlasništvo obuhvaća prava kojima proizvođači štite od konkurenata svoje poslovne interese, položaj na tržištu i sredstva uložena u istraživanje, razvoj i promociju.

Pojedine aspekte ili svojstva nekog proizvoda moguće je zaštititi kroz jedan ili više raznih oblika intelektualnog vlasništva, koji se međusobno nadopunjuju.

Oblici intelektualnog vlasništva su sljedeći:

  1. Autorsko pravo – štiti se autorsko djelo koje je izražaj ideje, bez obzira na vrstu ili kvalitetu izražavanja. Autorsko pravo nastaje samim ostvarenjem djela i, za razliku od većine drugih oblika intelektualnog vlasništva, ne podliježe administrativnim ili registracijskim postupcima,
  2. Patent – štiti novo rješenje nekog tehničkog problema,
  3. Industrijski dizajn – štiti novi vanjski oblik ili izgled proizvoda,
  4. Žig (poznat i pod nazivima zaštitni znak, zaštićena robna marka ili eng. registered trademark) – štiti znak (verbalni ili figurativni) koji služi za razlikovanje od sličnih proizvoda i/ili usluga na tržištu
  5. Oznaka zemljopisnog podrijetla – predstavlja naziv zemljopisnog područja ili neki drugi znak koji ukazuje da neki proizvod ili usluga potječe iz određenog zemljopisnog područja, te da posjeduje određenu kvalitetu i svojstva koja se pripisuju tom podrijetlu,
  6. Oznaka izvornosti – specifičniji oblik zaštite koji podrazumijeva bitni ili isključivi utjecaj posebnih prirodnih i ljudskih čimbenika određene zemljopisne sredine i iz toga proizašlu osobitu kvalitetu i svojstva proizvoda ili usluga,
  7. Topografija poluvodičkih proizvoda – omogućava zaštitu od mogućeg umnožavanja topografije te uvoza, prodaje i drugog stavljanja u promet topografije ili poluvodičkog proizvoda proizvedenog njezinim korištenjem na određeno tržište nadležnosti tijela zaštite.

Zaštita intelektualnog vlasništva odnosi se na određeni teritorij, pa ćete morati proučiti sustav prava intelektualnog vlasništva za svaku zemlju zasebno. Važno je proučiti osnove pravila intelektualnog vlasništva u Hrvatskoj i na vašem ciljnom tržištu kako biste izbjegli povrede vlastitih prava ili prava vaših konkurenata. Obratite se Zavodu za intelektualno vlasništvo Republike Hrvatske, koji između ostaloga savjetuje kako zaštititi svoja prava u zemlji i inozemstvu, pruža usluge pretraživanja informacija iz područja intelektualnog vlasništva te obavještava o novostima u zemlji i svijetu vezanim za intelektualno vlasništvo ili Ministarstvu poljoprivrede za postupke zaštite zemljopisnih oznaka podrijetla i oznaka izvornosti za poljoprivredne i prehrambene proizvode (hranu), vina i jaka alkoholna pića. Također, po potrebi je dobro angažirati i pravnog stručnjaka za intelektualno vlasništvo.

Poslovni ugovori

Ugovorni odnosi u međunarodnoj trgovini mogu biti kompliciraniji od odnosa u domaćoj trgovini. Razlog tome su najčešće razlike u poslovnoj praksi te jezične i kulturne prepreke. S obzirom da nesporazumi i krive predodžbe mogu imati teške i skupe posljedice, trebate se pobrinuti da je ugovor koji potpišete s kupcem jasan, specifičan i sveobuhvatan. Također, imajte na umu da ne postoje dva potpuno jednaka ugovora i da ne biste trebali koristiti stare ‘predloške’ jer su se zakoni i običaji možda promijenili, a druga strana nema vas obvezu o tome obavijestiti.

Važno je da uz pomoć svog odvjetnika uložite određeno vrijeme i napor u razumijevanje najčešće problematike kod sastavljanja međunarodnih ugovora. Većina problema odnosi se na točan pravni trenutak kad se vlasništvo prenosi s vas na kupca. Taj trenutak određuje prava na naknadu u slučaju štete ili uništenja, pravo na odbijanje robe i pravo na ostvarenje prava vlasništva.

U tipičan ugovor s kupcem svakako trebaju biti uključene sljedeće klauzule:

  • Navedite koji je službeni jezik (eng. the official language) – poslovni partner i vi trebate odabrati zajednički jezik za tumačenje kako bi spriječili nesporazume.
  • Odaberite ‘mjerodavno pravo’ i sudsku nadležnost (eng. proper law and jurisdiction) – u samom početku odaberite jedan pravni sustav koji će se primjenjivati na vaš međunarodni ugovor, što će ukloniti mogućnost suprotnih tumačenja koja proizlaze iz različitih pravnih okvira. Osim toga, trebate odrediti gdje ćete i kako rješavati eventualne sporove. Pritom trebate voditi računa o međunarodnim konvencijama, regionalnim i nacionalnim zakonima i eventualnim trgovinskim sporazumima s Hrvatskom. Jedan od načina rješavanja sporova može biti arbitraža, pri kojoj sudsko vijeće odlučuje o tome kako stranke trebaju riješiti sporna pitanja. Arbitražna pravila Međunarodne trgovačke komore koja su na snazi od 1. siječnja 2012. godine mogu vam pomoći kod sastavljanja arbitražne klauzule.
  • Utvrdite okolnosti ‘više sile’ i odgovarajuće korake – ‘viša sila’ (‘force majeure’, ili lat. ‘vis major’) odnosi se na okolnosti izvan kontrole ugovornih strana. Klauzulom više sile u ugovoru utvrđuje se što točno predstavlja takvu situaciju te koje su obveze i pravna sredstva ugovornih strana. Pravila Međunarodne trgovačke komore o višoj sili predviđaju moguće slučajeve koje stranke mogu izabrati i unijeti u ugovore, a to su rat, objavljen i neobjavljen, građanski rat, pobune, revolucije, sabotaže, prirodne katastrofe, eksplozije, požari, bojkoti, štrajkovi, zaposjedanje tvornica i akti vlasti i dr.
  • Ugovorite klauzulu o obvezi pribavljanja vladinih dozvola (eng. governmental approval clause) – odredite koja će ugovorna strana pribaviti dozvole, licence i odobrenja od nadležnih institucija. Uobičajeno je da vaš partner ishodi odobrenja i dozvole svojih carinskih nadležnih tijela.
  • Ugovorite klauzule o isporuci, preuzimanju i odbijanju (eng. delivery, acceptance and refusal clauses) – u međunarodnoj trgovini, preuzimanje robe u fizički posjed samo za sebe nije jednako pravnom preuzimanju. Stoga trebate ugovoriti kada i kako će se odvijati preuzimanje, odnosno odbijanje robe (npr. specificirati paritet po Incoterms 2020).
  • Pažljivo definirati klauzulu Uvjeti plaćanja (eng. terms of payment clause) – odredite valutu, predvidjeti instrumente osiguranja plaćanja (bankarske garancije) ili instrumente plaćanja (dokumentarni akreditivi, dokumentarna naplata, doznaka….), tko snosi obveze vezane uz naknade, kolebanje valuta i mogućih valutnih ograničenja.
  • Ugovorite pregled prije otpreme (eng. pre-shipment inspection) – odredite organiziranje inspekcije koja će vam pomoći da izbjegnete sukob oko identifikacije ili kvalitete robe. Troškove obično snosi strana koja inicira klauzulu ili se troškovi podijele.
  • Odredite postupanje s intelektualnim vlasništvom (eng. intellectual property)– odredite načine i opseg u kojem je vašem partneru dopušteno da se koristi vašom robnom markom, industrijskim dizajnom i drugim oblicima intelektualnog vlasništva.
  • Ograničite postupanje s osjetljivim informacijama (eng. confidentiality or non-disclosure agreement) – preporučuje se da potpišete ugovor o povjerljivosti ili neiznošenju informacija prije nego što bilo koja od ugovornih strana iznese osjetljive informacije kao što su projekti u razvoju, kontakti, financijske informacije, cjenici i metode obračuna troškova.
  • Definirajte odredbe o raskidu ugovora (eng. exit ili escape clause)- precizirajte pod kojim uvjetima se ugovor može raskinuti, koliko unaprijed je potrebno izvijestiti o namjeri da se to učiniti, koje su kompenzacije, postupanje s patentima, robnom markom, zapisima o kupcima, pravo prvokupa i sl.

Iskustvo izvoznika

S obzirom na veličinu svjetskog tržišta, za uspješno izvozno poduzeće jedan od ključnih faktora je dobro razvijena mreža inozemnih partnera. Zemljopisna udaljenost, vremenska razlika, jezične barijere i kulturološke razlike su glavni čimbenici zbog kojih je prisutnost inozemnog partnera od iznimne važnosti. Uz pomoć mreže partnera Dok-ing je u Južnoj Americi, u državama kao što su Čile, Ekvador, Peru i Kolumbija, u posljednjih nekoliko godina - usprkos jezičnim barijerama te kulturološkim i vremenskim razlikama - uspješno plasirao veću količinu proizvoda.

Prilikom odabira inozemnih partnera potrebno je obratit pozornost na niz važnih faktora kao što su što poduzeće želi od svog inozemnog partnera, veličina tvrtke, razina prihoda, broj zaposlenih, sinergija i srodnost u djelatnosti između izvoznog poduzeća i inozemnog partnera, razvijenost mreže kontakata na inozemnom tržištu, poznavanje djelatnosti matične tvrtke od strane inozemnog partnera itd.

Iz naše prakse, prisustvovanje na velikim međunarodnim sajmovima omogućilo nam je da se upoznamo s velikim brojem trenutnih partnera društva preko kojih smo uspjeli plasirati naše proizvode u više od 30 zemalja svijeta. Korištenje institucija i veleposlanstava Republike Hrvatske u raznim dijelovima svijeta se pokazala iznimno učinkovitom u manje razvijenim zemljama. Veleposlanstva Republike Hrvatske mogu odraditi razne provjere inozemnih poduzeća prije sklapanja ugovora s istim.

Kako biste održali izgrađenu mrežu inozemnih partnera, najvažniji čimbenik je iskrenost i izravnost u odnosima između matičnog poduzeća i inozemnog partnera. Naše iskustvo je pokazalo da održavanje dugoročnog odnosa s partnerima rezultira stabilnim odnosima s krajnjim korisnicima i mogućnošću ponovljene prodaje tijekom godina. Najbolji primjer toga su neke od zemalja Južne Amerike i Bliskog Istoka gdje smo u nekoliko navrata, u periodu od 5 do 6 godina, uspjeli plasirati proizvode istim ili različitim krajnjim korisnicima koristeći istog partnera. Kao dobra praksa pokazalo se da se svi dogovori između dviju strana rade u papirnatom obliku te da se što više izbjegavaju usmeni dogovori.

Jedan od oblika prisutnosti na inozemnom tržištu može biti otvaranje poduzeća kćeri koja se vežu na matično poduzeće u Republici Hrvatskoj i u njegovom su vlasništvu. Na ovaj korak se poduzeće može odlučiti samo ukoliko postoji financijska opravdanost i nikako na samim početcima proboja na inozemna tržišta. Razlog je što otvaranje poduzeća kćeri u inozemstvu nosi sa sobom određene troškove te pravne i financijske obveze koje je teško ispunjavati i opravdati u samim začetcima izvoza.


DOK-ING d.o.o.

DOK-ING d.o.o. je poduzeće osnovano 1991 godine u 100% privatnom vlasništvu s sjedištem u Zagrebu. Osnovna djelatnost DOK-ING-a je razvoj i proizvodnja daljinsko upravljanih strojeva za specijalne namjene u području protuminskog djelovanja, rudarstva i vatrogastva. Tijekom svog postojanja DOK-ING je proizveo i plasirao više od 300 strojeva u više od 35 zemalja svijeta, na svih 6 kontinenata. Korisnici DOK-ING-ovih strojeva su različiti, od vladinih institucija, nevladinih humanitarnih organizacija do komercijalnih korisnika.